Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom.

25. 10. 2018.

Cilj koji se želi postići ovim izmjenama i dopunama Zakona jest unaprjeđenje sustava fiskalizacije, a sa svrhom stvaranja pravednijeg i konkurentnijeg poreznog sustava te podizanja fiskalne discipline.

U bitnome mijenja se polazišna osnova Zakona, odnosno obveznici se ne utvrđuju ovisno od toga jesu li obveznici izdavanja računa ili ne, već se svi smatraju obveznicima dok se zasebnom odredbom određuje tko se ne smatra obveznikom fiskalizacije izdavanja računa, između ostalog i radi neizdavanja računa prema posebnom propisu, a što je nužno radi propisivanja obveze fiskalizacije samoposlužnih uređaja (koji ne izdaju račune).

Pretpostavka za izuzimanje određenih djelatnosti od obveze fiskalizacije jest činjenica da se obavljanje tih djelatnosti može uspješno pratiti putem mjerljivih veličina, odnosno da se nadzor nad ostvarenim prometom u gotovini može vršiti bez provedbe fiskalizacije. Naknadno je utvrđeno kako se obavljanje djelatnosti prodaje robe ili usluga putem samoposlužnih uređaja ipak ne može uspješno pratiti bez provedbe fiskalizacije. Naime, u praksi je uočeno da se prometi u gotovini sve više ostvaruju putem samoposlužnih uređaja čiji se prometi ne mogu efikasno pratiti od strane Porezne uprave. Iz tog razloga, ovim izmjenama i dopunama Zakona predlaže se da se postupak fiskalizacije provodi i kod prodaje putem samoposlužnih uređaja, ali na način da se ne zahtijeva izdavanje računa već se propisuje obveza fiskalizacije podatka o prodaji iz samoposlužnog uređaja. Znači fiskalizacija prodaje putem samoposlužnog uređaja ne znači izdavanje fiskaliziranog računa kupcu već prijavu prodane robe ili usluge putem samoposlužnog uređaja, a ova prijava će se odvijati putem instaliranog softvera na samoposlužnom uređaju i elektroničkog sustava Porezne uprave. Na ovaj način uvodi se nova kategorija fiskalizacije (fiskalizacija za prodaju robe ili usluga putem svih vrsta samoposlužnih uređaja) koja će se obavljati kroz prijavu prodane robe ili usluge putem samoposlužnog uređaja, pri čemu ne postoji obveza izdavanja računa. Međutim, samoposlužni uređaji koji već imaju mogućnost izdavanja računa mogu i dalje izdavati račune, ali će biti obvezni provoditi fiskalizaciju kroz prijavu prodanih roba ili usluga putem instaliranog softvera. Kako bi se obveznicima fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja ostavilo dovoljno vremena za prilagodbu, ove odredbe bi se primjenjivale od 1. siječnja 2021.

Obzirom da obveznici fiskalizacije na različite načine postupaju u primjeni odredbi Zakona kojima je propisano postupanje u slučaju nemogućnosti izdavanja računa koji sadrži Jedinstveni identifikator računa predlaže se u tekstu Zakona dodatno naglasiti da se računi koji su, zbog prekida uspostavljene elektroničke veze sa Poreznom upravom, izdani sa sadržajem propisanim odredbama članka 9. Zakona (vrijeme izdavanja računa (sat i minuta), oznaka operatera (osobe) na naplatnom uređaju, oznaka načina plaćanja računa i zaštitni kod izdavatelja obveznika fiskalizacije), ali bez podataka o Jedinstvenom identifikatoru računa, smatraju ispravnim ako obveznik fiskalizacije u roku od dva dana, računajući od dana kad je došlo do prekida veze, uspostavi elektroničku vezu i dostavi Poreznoj upravi sve takve račune. Dodavanjem navedene odredbe ne bi se mijenjao već propisani postupak fiskalizacije nego bi se samo stavio naglasak na činjenicu da poslovni proces izdavanja računa kupcu ne smije biti onemogućen zbog prekida uspostavljene elektroničke veze.

Iskustva poreznih obveznika pokazala su da kada dođe do potpunog prestanka rada naplatnog uređaja često nije moguće ponovno uspostaviti rad istog u Zakonom propisanom roku od dva dana. Kao najčešći uzroci navode se sljedeće činjenice: određeni broj obveznika fiskalizacije nalazi se u malim naseljima te nema u blizini proizvođača i/ili održavatelja programskog rješenja kao ni servisera naplatnih uređaja, proizvođači i/ili održavatelji programskih rješenja te serviseri naplatnih uređaja u pravilu ne rade vikendom, potrebni rezervni dio nije moguće nabaviti u roku od dva dana i sl. Uzimajući navedeno u obzir, predlaže se produljiti rok u kojem je obveznik dužan uspostaviti rad naplatnog uređaja i to sa dva na pet dana. Navedeni rok vrijedio bi i za obvezu dostavljanja Poreznoj upravi svih izdanih računa, putem uspostavljene elektroničke veze, a u skladu s predloženim bilo bi neophodno intervenirati i u odredbu članka 35. Zakona kojom su propisane novčane kazne za obveznike fiskalizacije.

Novina je i uvođenje obveze jasno istaknute obavijesti na pratećem dokumentu koji se izdaje prije računa kod obveznika koji provode postupak fiskalizacije izdavanja računa. Ako iz bilo kojeg poslovnog razloga obveznik fiskalizacije koji je u obvezi provoditi postupak fiskalizacije izdavanja računa, prije izdavanja računa izdaje dokument na kojem navodi podatke o plaćanju, na istome mora vidno pisati „OVO NIJE FISKALIZIRANI RAČUN“. Ovom mjerom želi se građanima kao primateljima računa olakšati raspoznavanje računa izdanog u skladu sa Zakonom od ostalih dokumenata koji se u postupku prodaje roba ili usluga izdaju prije samog izdavanja računa.

Svoja cijenjena mišljenja možete dostavljati najkasnije do ponedjeljka, 29. listopada 2018. godine na adresu elektroničke pošte: zana.plazibat@hup.hr

KPZ o izmjena i dopune ZFPG